ZA crnogorski jezik, izbor tekstova – dnevni list Pobjeda, priredio Vladimir Vojinović. – Podgorica : Pobjeda i Matica crnogorska, 2011 (Podgorica : Pobjeda a. d). – 137 str.; 155 x 240 mm. – Tiraž 500.
Jedno od osnovnih identitetskih pitanja i stubova crnogorske države svakako je i pitanie crnogorskoga jezika. Da je tako, svjedoči stopedesetogodišnji kontinuirani otpor njegovu priznanju, standardizaciji i, u najnovije doba, njegovu uvođenju u crnogorski školski sistem.
Opiranje standardizaciji crnogorskoga jezika i uvođenju crnogorskoga jezika kao obaveznoga nastavnog predmeta gotovo je postalo misija opozicionih političkih partija u Crnoj Gori i dijela lingvista predstavnika tradicionalističke lingvistike. Iako je prosvjetna vlast u Crnoj Gori kroz redovni nastavni proces obezbijedila izučavanje crnogorskoga kao službenog jezika i izučavanje jezika u službenoj upotrebi (bosanskoga, hrvatskoga i srpskoga), što je daleko fleksibilnije rješenje od prakse u regionu, crnogorska opozicija — protivno ustavnome položaju crnogorskoga jezika — pokušava političkim ucjenama i trgovinom izjednačiti u nastavi crnogorski jezik s jezikom države Srbije. Toj opoziciji na ruku idu i profesori jezika i književnosti s Filozofskoga fakulteta u Nikšiću. Sadašnji standard u njihovoj interpretaciji je nacionalistička i nenaučna tvorevina. Tobožnjom pričom o diskriminaciji srpskoga jezika crnogorska državna opozicija zapravo želi ponovo nametnuti jezik države Srbije kao službeni jezik Crne Gore i obavezan predmet u crnogorskome školskom sistemu.
Negacija crnogorskoga jezika ima vrlo dugo tradiciju. Među negatorima su i političari i lingvisti i „nezavisni” mediji i novinari. U posljednje vrijeme jedna crnogorska dnevna novina gotovo se apsolutno stavila na raspolaganje dezinformisanju crnogorske javnosti o standardizaciji crnogorskoga jezika i o značaju i osobinama nove crnogorske standardnojezičke norme. U toj novini gotovo da nije bilo ni slučajnoga afirmativnog osvrta na činjenicu da je Crna Gora po prvi put u svojoj dugoj istoriji svoj jezik nazvala svojim imenom i standardizovala ga pod sopstvenim krovom u skdadu sa svojim uzusima, a po mjeri svih crnogorskih građana – bez obzira na nacionalno opredjeljenje.
(Iz uvodnog teksta priređivača)
