Ako naslov podvrgnemo racionalnoj eksplikaciji i logičkim rasuđivanjem tražimo njegov smisao onda će nam se u potpunosti pokazati kontradiktornim. Naime, ako „ovoga niđe nema” onda ni ono čemu je posvećena knjiga ne postoji. Ne postoji ni grad Cetinje kao generator specifičnog humora. Ipak, grad i njegovi stanovnici su dio ovoga svijeta i mora ih neđe biti. Na ovaj nam način naslov knjige servira provokativnu ali dobronamjernu zamku. Tako umjesto kontradiktornosti naslov sugerira posebnost, rijetki dar cetinjskih majstora humora, obezbjeđujući im ekskluzivnost u lokalnim društvenim hronikama. U tom ključu treba čitati i uvodnu fotografiju. Na putu, iza Crne grede, na prilazu Cetinju, uz cestu stoji tabla na kojoj je ispisano: „Cetinje ne radi”. Lakovjernog ili naivnog čitatelja može zavesti idilična scena panorame grada pod snijegom, pa mu se tako može učiniti da grad spava zimskim snom, te da je shodno profesionalnoj savjesti njegovih građana na vrijeme istaknuto upozorenje o njihovoj (zimskoj) neaktivnosti. Ali, ovakav tekst na tabli može ispisati samo onaj koji ima svijest o radu, onaj koji je aktivan i kad fizički ne radi. I ovim se primjerom u skladu sci temom knjige sugerira karakter humora odabranih Cetinjana koje je autor na hvale vrijedan način prezentirao.
(Iz predgovora Dimitrija Popovića)
