1910, knj. I. – Podgorica : Matica crnogorska i Uprava za dijasporu Crne
Gore, 2020 (Podgorica : Grafo Bale). – 888 str.; 180 x 245 mm. – (Biblioteka : Iseljenici). – Tiraž 500.
Pred vama je kapitalno djelo Šerin Novotni Andrijašević (Sharyn Novotny Andrich) koja je uspjela sakupiti i sistematizovati do sada neobjavljivanu zvaničnu dokumentaciju o migracijama Crnogoraca i Crnogorki u Sjedinjene Američke Države s kraja XIX i početka XX vijeka.
Slobodno možemo reći da takav materijal nemaju ni zemlje s mnogo dužom institucionalnom tradicijom u oblasti istraživanja migracija ka Novom svijetu, u ovom slučaju SAD-u. Ovaj rad je nesumnjivo, u geneološkom smislu, osnov za svaki dalji i detaljniji istraživački poduhvat, a naročito, u perspektivi, za arheološki popis sadašnjih potomaka u ovom radu popisanih crnogorskih iseljenika u SAD-u.
Na osnovu mog iskustva, ali i iskustva drugih koji se decenijama bave ovim naučnim poljem širom svijeta, taj će popis zasigurno premašiti dosadašnje, uglavnom okvirne procjene i pomoći u stvaranju kvalitetne baze podataka. Takođe, dugoročno gledano, to će omogućiti jače uvezivanje ovog dijela starog iseljeništva sa zemljom odakle su došli njihovi preci, Crnom Gorom, i uopšte snaženje naših odnosa kako sa gradovima, regijama i saveznim državama tako i SAD-om u cjelini. Ovaj rad predstavlja veoma važan doprinos odnosima SAD i Crne Gore u skladu s njihovom najboljom tradicijom.
Dugogodišnji rad gospođe Novotni omogućava nam upoznavanje sa segmentom istorije koji Crna Gora i Amerika dijele. Navedenom svjedoči veliki broj podataka o crnogorskim emigranata koji su istovremeno učestvovali u izgradnji i industrijalizaciji SAD-a i pomagali svoje porodice i Crnu Goru. U tom smislu, zaista je velik doprinos proučavanju zajedničke istorije i utvrđivanju veza između naše dvije zemlje.
Još uvijek se jako malo zna o našem starom iseljeništvu u SAD-u i uopšte Sjevernoj Americi, a naročito o njihovom kolektivnom ili pojedinačnom doprinosu koji je bio nesrazmjerno veliki, u odnosu na ono što Crna Gora jeste bila i ostala brojem stanovnika i teritorijom u poređenju s ostalim zemljama odakle su u SAD, u usto vrijeme, pristizale hiljade emigranata.
Rad gospode Novotni značajan je iz mnogo drugih razloga, te pomoću nje- i uopšte osnovni podaci o crnogorskim državljanima koji su tada na legalan ga mogu se dobiti dokazi o ulascima u SAD, mjestu prebivališta, državljanstvu, način emigrirali u SAD. Analizom prikazanih podataka moguće je saznati iz kojeg dijela Crne Gore se najveći broj naših ljudi iseljavao u SAD, u kojim su se djelovima SAD-a najviše naseljavali, prosjek godina iseljenika, polna struktura, kao i zanimanja kojim su se bavili prilikom dolaska u SAD. Moguće je, takođe, pratiti i podatke o putevima, načinu transporta, evropskim lukama odakle su kretali, zemljama gdje su bila sjedišta kompanija koje su prevozile iseljenike, kao i veoma interesantne podatke o reemigraciji koja se, kao što se može primjetiti prilikom listanja, najčešće kretala sa prostora Južne Amerike, Kanade i Meksika, s tim što je reemigracija iz Južne Amerike uglavnom bila brodovima, dok se iz Meksika i Kanade odvijala kopnenim putem.
Ono što je de fakto bio najveći problem prilikom prenošenja i prevođenja podataka jeste transkripcija imena i prezimena, te dopuna nedostajućih podataka i ispravke. Optimizacija podataka za publiku u Crnoj Gori predstavljala je ogroman izazov, prije svega za autorku, a potom i sve ostale koji su radili na knjizi i omogućili da u ovom obliku izađe u javnost, uz sve moguće greške koje je, usljed velikih alteracija imena i prezimena pa i čestih nedostataka, bilo nemoguće potpuno ukloniti ili dovesti u optimalnu formu. …
Gordan Stojović (Iz Predgovora Priređivača)
