– Tiraž 800.
… Kad smo bili u Kelnu, poslije velikih poplava, da obiđemo katedralu do čijih je dveri bila dospjela voda, videli smo na svakih sto metara mostove između Njemačke na jednoj i Francuske na drugoj strani. Te su zemlje često ratovale, a ti mostovi služe da se ratovi zaborave i obesnaže.
Knjige Miraša Martinovića liče na te mostove, s tom razlikom što one ne povezuju samo zemlje već i mnogo više ‒ epohe u istim zemljama. Čarolija ovih priča nije u iznošenju nama nepoznatih detalja, jer to su legende, nego u svježini motiva koji nas oplemenjuju.
Graditelji Daorsona, na primjer, pobijeni su zato da ne bi ozidali sličan gtrad. U Municipiumu S (Saloniana) kod Pljevalja na urni piše: „Razbij urnu u kojoj sam zarobljen“! Gencijeva vojska vidi da ne može da izbjegne poraz, ali zna da može da izbjegne sramotu zarobljavanja. Zato na čelu te vojske nastupaju frulaši i kako koji gine, onaj koji je marširao iza njega uzima njegovu frulu i svira, kao što se uzima barjak od poginuloga barjaktara. Rimljani odapinju strijele, ubijaju frulaše ali vojska i dalje maršira i svira. To je čitava jedna poema. Kao da je Gorki mislio na njih kad je pisao: „Bezumlju hrabrih mi pjevamo pjesmu“! Prisustvo mrtvih među živima najčešća je tema ovih legendi a najjezgrovitije je iznesena u legendi o Halati, koja je nekad postojala na mjestu današnje Podgorice. …
Radoslav Rotković
