Pisati o Dukljansko-barskoj nadbiskupiji, kao duhovnoj instituciji staroj gotovo jedan milenijum, nije jednostavno, naročito zbog složenih društvenih procesa koji su se odvijali na ovom prostoru. Kroz minula stoljeća ova duhovna institucija je imala različito značenje, od konstituenta dukljansko-zetske državne formacije, pa do marginalne vikarije u okviru Otomanske imperije. Iako je nadbiskupska katedra u Baru dugo vremena smatrana za najznačajnije katoličko sjedište na ovom dijelu Mediterana i Balkana, promjena civilizacijskog konteksta, odnosno dolazak Turaka uslovio je latentnu entropiju ove institucije, koja od sredine XVII vijeka, pa do danas, uglavnom opstaje zahvaljujući kadrovskoj i finansijskoj pomoći Svete Stolice. Nažalost, njena degradacija prouzrokovala je gubitak brojnih tragova materijalne i duhovne kulture, poput nestanka srednjevjekovnog arhiva Barske nadbiskupije. Upravo je to glavni razlog zbog kojeg su objektivno otežana sistematska istraživanja Barske nadbiskupije. Stoga arhivsku gradu o njoj pronalazimo duž gradova istočnojadranske obale, kao i u Rimu i Veneciji. Sve ovo utiče da u izučavanju prošlosti Dukljansko-barske nadbiskupije pristupamo fragmentarno, što je ovdje slučaj.
Ova knjiga predstavlja skup istoriografskih stručnih članaka i prikaza nastalih u periodu od 2006. do 2012. godine. Njihov sadržaj je već poznat stručnoj i široj javnosti, s obzirom da su objavljeni u tematskim zbornicima i crnogorskim periodičnim publikacijama. Spomenuti stručni radovi su ovdje preneseni, shodno hronološkom redosljedu, uz odgovarajuću korekturu. Od navedenog odstupa samo članak posvećen nadbiskupu Šimunu Milinoviću, koji je naknadno dopunjen i proširen, pa može po svom obimu i sadržini poslužiti kao prilog za buduću monografiju o ovom crkvenom velikodostojniku. Kako je do sada napisana samo jedna publikacija monografskog tipa o barskim nadbiskupima, konstantno se ukazuje potreba za objedinjavanjem i prezentiranjem, kao i za preispitivanjem dosadašnjih spoznaja o ovoj duhovnoj instituciji.
Takođe čitalac u ovom štivu može pronaći određene specifičnosti barskog područja, poznate u literaturi kao „narodni ekumenizam“, pod kojim se podrazumijevaju različiti oblici kulture zajedničkog života naroda ovog kraja. Istovremeno u knjizi nailazimo i na činjenice o povremenim konfrontacijama po vjerskoj osnovi, što je sastavni dio istorijskih zbivanja na ovom tlu. Međutim, takva događanja su uglavnom nastajala za vrijeme velikih političkih turbulencija ili su bila proizvod dogmatske isključivosti pojedinih crkvenih velikodostojnika, čiji su svjetonazori bili protivni spomenutim vrijednostima barske sredine. …
Autor (Iz Predgovora)
