Odnos intelektualaca i vlasti u Cmoj Gori sasvim je nova tema u cmogorskoj istoriografiji. Cmogorski istoričari se, nažalost, dominantno bave temama koje proučavaju prošlost institucija, ličnosti i političko djelovanje i pretežno se bave događajnom istorijom, dok su radovi o fenomenirna rijetki.
U crnogorskoj istoriografiji niko nije proučavao odnos intelektualaca i vlasti na ovaj način i to je bio prvi razlog zbog kojeg smo se opredijelili za ovakvu temu. Drugi razlog je namjera da ukažemo na ulogu intelektualaca u javnom životu Crne Gore, kako su se odnosili prema vlasti i koje su specifičnosti tog odnosa.
Obično se intelektualci nazivaju elitom društva, jer su njegov najobrazovaniji i najkreativniji dio i od njih se očekuje da svojim stvaralačkim sposobnostima ukazuju na najoptimalnije puteve razvoja koje bi trebalo da slijedi čitava zajednica. Afirmisani intelektualci, koji su javno angažovani i koji iznose stavove o najznačajnijim pitanjima, imaju moć da utiču na politička opredjeljenja. Takav tretman imaju u skoro svakom društvu i to im daje uticaj i značaj koji mnogostruko prevazilaze njihovu brojnost. Otuda i njihova vrijednost za svaku vlast. Pripadnost intelektualaca vlasti može da znači i veći ugled te vlasti. Zbog toga svaka vlast uglavnom nastoji da okupi i angažuje što više intelektualaca, naročito onih koji su postigli uspjeh u svojoj struci, jer to znači afirmaciju njenog položaja i afirmaciju njene ideologije.
(Iz Predgovora)
