Branko Banjević: Polje jadikovo, crnogorske narodne tužbalice. Podgorica: Matica crnogorska; Zagreb: Nacionalna zajednica Crnogoraca Hrvatske; Zagreb: Društvo Crnogoraca i prijatelja Crne Gore „Montenegro“ Zagreb, 2007 (Zagreb: Skaner studio). – 208 str; 120 x 200 mm. – Tiraž: 500 (2. izdanje 2012)
Crnogorsko društvo, i preko pokajanja, stvorilo je kult pogibije, umiranja za slobodu kao vid pobjede nad smrću. Tužilice žale što svaka prirodna smrt nije pogibija. Pogibija je odbrana postajanja čovjeka i slobode, nešto što je normalno, nešto što je priroda slobode. Nešto što je sam život. Taj živoi, ta sloboda, taj slobodan čovjek – nezamislivi su bez pogibije. Zato cmogorsko „plemensko“ društvo nije moglo da izjednači pogibiju sa nestankom, jer bi to značilo i nestanak toga društva. Takva smrt je afirrnisana kao život. Cmogorska istorija je neprekidna pogibija, jedno beskrajno pokajanje koje predstavlja jedinstvo svijesti o svom položaju, o svojoj dužnosti, jedan moralni okvir u kojemu se pokazuje prisna i organska povezanost interesa pojedinaca, porodice, bratstva, plemena, naroda i države. Jedan neotudeni i integralni način vaspitavanja. A taj kult pogibije, opet, nije odaljen u neku vječnost, neki apsolut koji bi se time pretvorio u neljudskost, jer bi čovjek bio obična žrtva; naprotiv, on pokazuje stalnu tendenciju i želju za ukidanje, za prestanak pogibije, za ulazak u neku, figurativno rečeno, slobodnu slobodu. Zato se on i do danas održava, zato s ei sada u njemu stvaraju pjesme-tužbalice istinske umjetničke vrijednosti. Zato pokajanje traje i do danas kao najživotvorniji od svih običaja koje je stvorilo minulo vrijeme. Nesreća je crnogorskog naroda što su uslovi koji su stvorili kult pogibije bili tako dugotrajni i gotovo jednaki i po intenzitetu i po opasnosti. Kult pogibije je potpuno čovjekovo suprotstavljanje tim uslovima, tim silama koje napadaju čovjeka s ciljem da ga ukinu kao slobodno biće. Posmatran izvan te relacije, kult pogibije gubi onaj sadržaj i značenje koje ima u Crnoj Gori. Do danas.
(Iz predgovora Branka Banjevića)
