Kada sarn zavrŠio tekst o Izabeti Erico i Đurđu Crnojeviću odlučio sam da mu dam isti naslov kao što je svom pisanom tekstu dao pop Stefan. Vratio sam se u njegovo doba i razmišijao kako pop Stefan nije imao mogućnosti da sa nekim razmijeni mišljenje o svom tekstu. Ali sam ja danas svoj poslao mejlom mojoj poznanici Beti da ga pročita, ne tražeći od nje da ga sveobuhvatno analizira, već, kao izvrsni poznavalac starog štamparstva, da mi da mišljenje o dijelu teksta koji se odnosi na Đurđevu štampariju. Tako smo počeli da komuniciramo preko Interneta. Sjetih se Izabetinih pisama upućenih Veneciji, koja su putovala dvije-tri sedmice, i mog pisma Beti kojega je dobila za nekoliko trenutaka.
(Iz uvodnog teksta)
