Aleksandra Rejes Hajduković: Moja Crna Gora

Prevela sa španskog Aleksandra Đaković

…

Da li je Moja Crna Gora roman, priča ili biografija? U njoj se prepliće od svega po malo: opis pustolovina, zgoda i nezgoda Aleksandra Hajdukovića, Crnogorca koji je živio, borio se i umro za svoju otadžbinu, Crnu Goru. Knjigu, koja je dobila naziv po Crnoj Gori, bez oklijevanja ocjenjujem kao sjajnu. Aleksandra Rejes Hajduković, njegova unuka, prati ga u stopu od kolijevke do groba. Život ovog junaka je dug, buran i pun opasnosti. Stalno mijenja gradove, ide iz jednog mjesta u drugo, opsjednut jednom idejom, jednim snom koji istovremeno zasjenjuje i osvjetljava njegov život: slobodom, nezavisnošću svoje otadžbine. Aleksandar Hajduković živi uz stalne izazove, savladavajući uspješno sve prepreke koje mu život nameće. Balkanski narodi žive u neprekidnom ratu, boreći se za teritorije, braneći sopstvenu; u svim ovim borbama, nevoljama i prekretnicama, Aleksandar Hajduković ne gubi svoj put, istrajava, nepogrešivo, razuman.

Po završetku Prvog svjetskog rata, kada su pobjedničke zemlje podijelile među sobom teritoriju kao da je plijen, Aleksandar Hajduković odlučuje da putuje u Ameriku, privučen njenom istorijom i mitologijom. Nekoliko mjeseci živi u Brazilu, radeći razne poslove, radostan i tužan što je živ. Jednog dana odlučuje da ode u Meksiko, očaran njegovom istorijom, pričom i legendom. Tu živi, obilazi zemlju, podiže dom, ženi se i stvara porodicu, i čini ono što svi čine otkad Bog postoji: radi, pati i nada se. Daleko mu je otadžbina, djetinjstvo i mladost. Tu dočekuje i smiraj svog života.

Ovo je prva knjiga Aleksandre Rejes Hajduković; no ne djeluje kao autorka kojoj je ovo prvijenac. Majstorski vlada pisanjem, srcem i umom. Aleksandra Rejes Hajduković piše kao autorka brojnih djela, kao stručnjak a ne amater; piše kao da treba pisati knjige osuđene da prežive: krvlju, suzama, brigom; ljubavlju, pruža im svu svoju snagu, i iz duše i iz srca, kao kada se rađa dijete.

Andres Enestrosa (Predgovor)