Mojkovačko-kolašinski kraj, koji podrazumijeva i Kolašinska Polja, nije samo moj širi zavičaj kome sam zahvalan za svoje rođenje i postojanje, već i moja naučno-istraživačka preokupacija, skoro opsesija.
Nastojao sam da osvijetlim njegovu prošlost i prikažem u njoj događaje i ljude i da, pošto je sve prolazno a čovjek najprolazniji, sačuvam od zaborava ono što treba da se pamti i prelazi u predanje i tradiciju, ali i da istražim i iznova oživim ono što se dešavalo i predstavim objektivno i kritički.
Tako je nastalo nekoliko mojih knjiga koje prate mojkovački kraj kroz istoriju, hronološki i tematski.
Ova knjiga predstavlja ratnu hroniku mojkovačko-kolašinskog kraja od 1912. do 1918. godine, obuhvatajući tako oba balkanska rata i cijeli Prvi svjetski rat.
Bilo koji kraj ili područje u Crnoj Gori može se posebno obraditi ali se ne može sasvim izdvojiti iz crnogorskog okvira. Mojkovačko-kolašinski kraj je u prošlosti, bez obzira što je stoljećima bio u sastavu Otomanskog carstva, dijelio sudbinu sa svojim okruženjem i Crnom Gorom u cjelini. Naročito je ta veza bila snažna i sve čvršća sa Crnom Gorom nakon Berlinskog kongresa 1878. godine, kada je rijeka Tara bila i granica i most, a pogotovo od Prvog balkanskog rata 1912. pa nadalje. U ovoj riječi unaprijed, kao nekoj vrsti.uvoda, osvrnućemo se na prilike prije balkanskih ratova, na razmeđu 19. i 20. vijeka da bi čitalac mogao lakše da prati događanja i vrijeme u ovoj hronici i uspostavi kontinuitet sa mojim ranije objavljenim knjigama.
(Iz autorovog Predgovora)
