Njegoš i Hrvati, zbornik povodom 200 godina od rođenja Petra II Petrovića Njegoša, uredili Radoslav Rotković i Jelena Đurović. – Zagreb : Nacionalna zajednica Crnogoraca Hrvatske i Skaner studio ; Cetinje : Nacionalna biblioteka „Đurđe Crnojević” ; Podgorica : Matica crnogorska, 2011 (Zagreb : Skaner studio). – 250 str.; 170 x 240 mm. – Tiraž 1000.
Ova je tema neiscrpna. Trebalo bi sugerirati katedrama književnosti i povijesti u Zagrebu, Zadru ili Osijeku, da se ovo da vrijednim istraživačima kao tema za disertacije. Naravno, kad je riječ samo o Njegošu i Hrvatima a ne o Crnoj Gori i Hrvatskoj, istraživanje je suženo na određeno vrijeme, no i to jedino ako se ograničimo na Njegoševe suvremenike. Njegošem su se, naime, bavili mnogi Hrvati i poslije njegove smrti, a jedan od njih, Milan Rešetar, postao je glavni komentator i priređivač najvećeg broja izdanja „Gorskoga vijenca“. Tih izdanja je bilo toliko, da jedni pišu da ih je bilo 10, dok drugi navode 13. A njegov otac, Pavle, bio je Njegošev suvremenik i kotorski načelnik. Njegošu je pjesmu posvetio i Vladimir Nazor. Njegošev mauzolej na Lovćenu (1974) djelo je Ivana Meštrovića. Miroslav Krleža dobitnik je Njegoševe nagrade (1966). Zato smo mi bili prinuđeni da u naslovu stavimo: Njegoš i Hrvati a ne Hrvati i Njegoš.
(Iz predgovora)
