František Šistek: Naša braća na jugu, preveo s češkog Adin Ljuca. – Cetinje – Podgorica : Matica crnogorska, 2009 (Podgorica : Grafo Bale). – 304 str; 155 x 230 mm. – (Biblioteka : U očima svijeta). – Tiraž 500.
U Crnu Goru prvi sam put krenuo u ljeto 1998. godine. Tamo sam dva mjeseca skupljao materijal za diplomski rad, posvećen kraju crnogorske nezavisnosti 1918. godine. Po dolasku u Cetinje, zajedno s kolegom, novinarom Matijašem Zrnom, tegleći velike ruksake na leđima, lagano sam se uputio glavnom ulicom u pravcu Crnogorske narodne biblioteke. „Braćo Česi!“, uzviknuo je mladić naših godina koji je sjedio za stolom ispred jednog od prvih kafića na koji smo naišli. „Kako znaš da smo Česi?“, upitali smo ga. „E, vidi se odmah. Vi ste nas uvijek proućavali.“ Kasnije sam tokom niza dužih boravaka u Crnoj Gori doživio bezbroj sličnih situacija. Ne samo u gradovima, već i u katunima, visoko u planinama, ili u selima izgubljenim u divIjim kraškim predjelima Stare Crne Gore, lokalno stanovništvo me povremeno proglašavalo za „novog Holečeka“ što je s obzirom na moje likovne sposobnosti potpuno apsurdno, čak i za „novog Čermaka“. Bilo kako bilo, u Crnoj Gori sam relativno često nailazio na tragove uzajamnih prijateljskih veza iz prošlosti i fragmente uspomena koje su ostale u podsvijesti o nekadašnjem interesovanju Čeha za Crnogorce. Istovremeno se sve više potvrđivao moj nazor da u današnjoj Češkoj Republici niko ne samo da nema pojma o Crnogorcima i njihovoj zemlji, već ni o opširnom djelu nekad slavnih čeških pisaca, umjetnika i naučnika koji su prije Prvog svjetskog rata bili fascinirani tom zemljom.
(Iz autorovog Uvoda)
