Božidar Ivanović: Šahovski vrhovi. – Podgorica : Matica crnogorska, 2009 (Podgorica : Studio Mouse). – 212 str.; 120 x 195 mm. – (Biblioteka : Šahovska biblioteka). – Tiraž 300.
Crna Gora je stara država. Bila je evropska i biće opet. Evropa je početkom prošlog vijeka uživala gostoprimstvo na Cetinju, u njenoj kraljevskoj prijestonici. U vihoru ratnih drama otišla je bez pozdrava.
No, preživjela je Crna Gora i teže vjekove na Balkanu. Prekalila se u njegovim gudurama. Umjesto grča na licu, sačuvala je osmijeh i mudrost milenijuma.
Lijepa je Crna Gora. Njena polja mirišu. More pjeni. Grožđe zri u pitomim dolovima i ljudi se raduju dobrom vinu. Pod toplim nebom Mediterana šire se različite kulture. Našle su svoj balans u traganju za mirom. Ljudi žive skladno i poštuju običaje iz prošlosti. Ali, umorni su od nje i traže nove vidike,
Otvorena je Crna Gora, kao prozor u julskoj noći, da njena darežljiva priroda jače omamljuje svojim cvijetom. Tajna te arome biće izazov ovog vijeka, za goste, turiste, strance, poslovne Ijude…
Crnogorci vole i razumiju šah. Možda ne slučajno, jer zdrav rezon i borben duh dugo su ih usmjeravali balkanskim raskršćima. Neki kažu da je vladika Rade prvi Crnogorac koji je igrao šah. Bilo bi to lijepo, ako je tačno. No, ko zna šta je veliki pjesnik tražio u drevnoj igri. Možda duševni predah od bolesti? Možda su figure bile njegove brojanice.
(Iz uvodnog teksta Crna Gora i šah)
