Priredio Vesko S. Pejović
– Cetinje : Matica crnogorska, 2014 (Podgorica : Grafo Bale). – 64 str.;
158 x 240 mm. – (Biblioteka : Fotomonografije). – Tiraž 500.
Bujno zelenilo, kamene litice koje se ogledaju u zelenoj rijeci, obale povezane mostovima, vijugave džade i putevi čunova između lokvanja i kasaronja na jedinoj plovnoj rijeci u Crnoj Gori, Obodski grad koji gleda sa visine na grivnu kuća uz put i vodu, elegantni pješački kameni most kao znak prepoznavanja ‒ to čini očaravajući pejzaž Rijeke Crnojevića.
Rijeka je bila izuzetan doživljaj za brojne strane putopisce. Morgan, bečki novinar, je zapisao da se „ne može zamisliti ljepši gradić od Rijeke“. Posjetio je kraljevski zoološki vrt sa srnama i fazanima, kuglanu i fabriku municije, a kuće „sa doksatima i galerijima“ njega podsjećaju na italijanske gradove. Engleski sveštenik i publicist V. Danton poslije posjete iz 1872. godine piše o mostu koji je sagradio knjaz Danilo, o parapetu koji štiti grad od poplave, o suboti kao pazarnom danu i konstatuje da grad ima „vjerovatno najbolju gostionicu u cijeloj Knjaževini“. Češki pisac J. Svitek zaključuje da Rijeka ima „bogatstvo za putnikovu radoznalost“ i da djeluje „veoma romantično“. Frile, Francuz, dvorski ljekar, piše da drvored murvi čini od keja šetalište i pazar kojem daju „živahan izgled“. Miroslav Krleža, opčinjen autentičnom ljepotom Rijeke Crnojevića, dolazeći iz Titograda, zakasnio je na dodjelu Njegoševe nagrade na Cetinju.
Na ovim prostorima se stvarala crnogorska istorija u kontinuitetu od hiljadu godina. Rijeka je bila u centru dukljanske i zetske države, a pod Crnojevićima postala prijestonica i posljednja baza iz koje je preseljeno slobodarsko i kulturno jezgro koje je na Cetinju začelo noviju crnogorsku povjesnicu. U Rijeci su izgradili ljetnje dvorce Petar Prvi i kralj Nikola.
Rijeka Crnojevića je bila i značajno privredno središte, jezerski i rječni ribarski centar, dinamičan pazar, vodeni i kolski saobraćajni punkt. Imala je hotel i industrijska preduzeća. Sve to pripada minulim vremenima. Rijeku Crnojevića danas zaobilaze glavni putevi, pa je ostala kao siroče o kome se malo vodi računa. Cetinje nema moći da ubrza njen progres, a sama pokazuje tek toliko vitalnosti da se ne uruši i preseli u zaborav. Narod koji baštini prošlost koja je ovđe ostavila tragove i država čija je tu bila prijestonica ne bi smjeli da se sa toliko indolencije odnose prema svojim korijenima i svetinjama. Nijesmo toliko siromašni da nemamo ideja, para, volje i ljudi koji bi znali da na savremen način iskoriste sve potencijale i ovom gradiću vrate život. Jedan od signala nam je dao veliki umjetnik Dado Đurić oporukom da se sahrani na Koščelama.
Matica crnogorska želi da ovim foto-albumom skrene pažnju na zapuštenu i zaboravljenu crnogorsku prijestonicu Rijeku Crnojevića koja je u prošlosti pokazala da ima potencijale za dinamičan život. Nepretenciozna foto priča o Rijeci Crnojevića iz sedamdesetih godina prošlog vijeka iz arhiva Krsta Đuričića, poslužila nam je da fokusiramo pažnju starijeg stanovništva Crne Gore na sentimente vezane za ovo mjesto, a mlade zainteresujemo za prošlost i vizuelnu jedinstvenost ovog predjela.
Marko Špadijer
