Veselin Konjević: Vraneška legenda, predanje o Pavi – između istorije i legende

… Predanje o Pavi i nastanku toponima Pavino Polje spada u predanja o imenu mjesta i ima prije svega istorijsku dimenziju. Priča o tome je izložena kratko i jednostavno, u početnoj varijanti, a kasnije je doćerivana i proširivana novim sadržajima kazivanja. Sam događaj oko koga je nastalo ovo predanje je stvaran, tako da se ono formiralo oko istorijskog jezgra, po ustaljenoj motivskoj shemi u narodnoj uspomeni, vjerovanju i tradiciji. Stvarnost u predanju o Pavi (i njenom mužu) nije apstraktna već nekako „subjektivno istinita“, istorična, ali i nejasno ośenčenih kontura, što joj u pojedinim elementima i domišljavanjima daje prizvuk fantastičnosti. Kratka radnja je uokvirena početnim i završnim iznošenjem „dokaza“ o onome o čemu se pripovijeda, a sam događaj je smješten u određeni „vraneški“ ambijent i u određeno „tursko“ doba, što treba da utemelji vjerodostojnost legende. Forma legende je kasnije proširivana, tako da je kazivanje na granici između udešene „istorijske istine“ i forme bliske „istinitoj bajci“ koju narator kroz sopstvenu subjektivnost projektuje stvarni događaj, a češće detalje izmišljenog dešavanja. Međutim, nesumnjivo je da je predanje o Pavi i Pavinom Polju emotivno, etički, vremenski, prostorno, a ponekad i ideološki vezano za stvarnost vraneškog kraja kroz istoriju.

Saga ili legenda o Pavi daje istorijsko-etnografske podatke s lokalnom fabulom. Ipak, po vjerodostojnosti kazivanja, koje plijeni svojom uvjerljivošću, ima najviše odlika narodnog predanja.

Veselin N. Konjević, autor knjige Vraneška legenda to je odlično ośetio. On je shvatio ne samo ljepotu i značaj predanja o Pavi i nastanku naziva Pavino Polje nego i njegovu izuzetnu zanimljivost za odgonetanje uvijek delikatnog pitanja odnosa između istorijske istine i legende, ukazujući na uvijek prisutnu opasnost da se stvarnost tumači legendarnim sadržajima, da se predanje nameće kao istorijska istina. …

Marijan Mašo Miljić (Iz Predgovora)