Uredio Aleksandar Radoman
682 str.; 120 x 200 mm. – (Biblioteka : Studije, kritike, eseji). – Tiraž 500.
Božidar Pejović (Orasi, 1941 ‒ Sarajevo, 1979) osobena je pojava u crnogorskoj i južnoslovenskoj književnoj istoriografiji. Za samo trideset i osam godina, koliko je živio, i petnaestak godina prisustva na književnokritičkoj sceni Pejović je ostavio četiri autorske knjige, osam priređenih izdanja i sedamdesetak ogleda, prikaza i rasprava publikovanih u onovremenoj jugoslovenskoj periodici. Opus zamašan, zaokružen u smislu teorijsko-metodološke izgrađenosti, zavidne upućenosti i utemeljenosti uvida, no ipak nedovršen, u nagovještaju širokih poteza i sinteza koje su se od toga rijetko vrijednoga i darovitog književnoga istoričara tek mogle očekivati.
…
Svojom ukupnom pojavom i naučnim ostvarenjem Božidar Pejović sasvim sigurno pripada redu utemeljivača i najznačajnijih imena savremene crnogorske književne istoriografije. Iako prerano i tragično prekinuto, njegovo djelo čini izvjesnu cjelinu u okviru koje središnje mjesto pripada proučavanjima crnogorske književnosti XIX stoljeća. Rijetkoga dara da prepozna i rastumači estetski fenomen, lapidarnoga stila, silovite istraživačke energije i izuzetne erudicije, Pejović je ostavio neizbrisiv trag svojim ogledima o Njegošu, kratkom sintezom nacionalne književnosti XIX vijeka, pregledom perioda realizma te osobito neprevaziđenom monografijom o književnome djelu Stefana Mitrova Ljubiše. Ovaj izbor iz njegova opusa posvećena crnogorskoj književnosti XIX vijeka, inače prva Pejovićeva knjiga objavljena u zemlji njegova rođenja, zamišljen je kao skromno podsećanje na jednu vrijednu i darovitu, no djelimično zanemarenu ličnost naše bliske povijesti.
Aleksandar Radoman (Iz Predgovora)
