njegova realizacija (1952–1974). – Zagreb : Nacionalna zajednica Crnogoraca Hrvatske ; Podgorica : Matica crnogorska, 2004 (Zagreb : Skaner
studio). 235 str.; 210 x 270 mm.
… Prije 30 godina napokon je dovršen veliki umjetnički projekt Ivana Meštrovića ‒ monumentalno vječno počivalište Petra II Petrovića Njegoša na Lovćenu: 27. srpnja 1974. svečano je otvoren Njegošev mauzolej na Lovćenu. Napokon ‒ može se s pravom reći, jer je bio započet još 1952. godine i jer je njegova gradnja bila na „neodređeno vrijeme“ obustavljena između 1962. i 1969. Napokon ‒ i zbog toga što je još od dvadesetih godina prošlog stoljeća Ivan Meštrović bio trajno zaokupljen umjetničkim i duhovnim izazovom dostojnog skulptorskog iskazivanja poštovanja prema Njegošu, kao i u evropskim razmjerima jedinstvenom povijesnom liku pjesnika-mislioca, vladike i vladara.
Prema Meštrovićevoj ostvarenoj zamisli, danas svima dobro znanoj, na vrhu Lovćena Njegoš sjedi, prekrštenih nogu, u narodnoj nošnji, u krilu mu rastvorena knjiga, zamišljen nad sudbinom ne samo svoga naroda, kao da smišlja svoj veličajni stih-misao, koji treba da izbrusi i zapiše, malo je pognuo glavu i podbočio je lijevom rukom, a desnu prelaktio i položio na srce. Iznad njega raskrilio se Orao ‒ simbol slobodoumlja i smionih uzleta, koji budno stražari na ovoj Vrhtimorskoj litici.
Na svečanosti otvorenja spomenika nadahnuto je zborio Veljko Milatović, predsjednik Predsjedništva SR Crne Gore i predsjednik Odbora za podizanje Njegoševa mauzoleja na Lovćenu. Njegov govor impresivno iskazuje samosvijest jedne generacije koje se prethodno uspješno oprla hegemonističkim nasrtajima fašističkih i „sovjetskog“ imperija, generacije koju još nije bila sasvim nagrizla skepsa u vlastitu providencijalnu misiju. Njegove nam riječi danas odzvanjaju kao autentični izraz do paroksizma uzdignute povijesne gordosti partizanske generacije južnoslavenskih naroda uopće, crnogorskoga posebno: „od ovog trenutka Njegošev Lovćen viši je za jedan ispunjeni dug našeg pokoljenja velikom pjesniku za novo djelo i inspirisano njime. Ovo je trenutak kada s Njegošem i Lovćenom srasta granitna riječ našeg vremena i našeg čovjeka.“
Ova monografija dokumentarno je svjedočanstvo kako se rodio i ostvario projekt podizanja Njegoševa mauzoleja na Lovćenu, počevši od 1951. godine, kada je u Crnoj Gori obilježavana 100-ta obljetnica Njegoševe smrti. Njezin je cilj da javnosti ponudi odabrane tekstove i slike, koji mogu objektivno predstaviti jedan kulturni projekt velikog formata, u realnom povijesnom vremenu, a da pritom ne prešuti ni temeljne dvojbe i javna osporavanja koje su taj projekt trajno pratila s velikom intenzitetom…
Blažo Kilibarda (Iz Predgovora)
